<3
Udajem se. 🙂
Udajem se. 🙂
Danas kada je moj najveci problem kako poloziti MIS i diplomirati na zimu …secam se koliko sam se mucila da bih dosla do ovog. Danas kada sam sita izlazaka putovanja nocnog zivota kafa tracarenja [ali ne i kupovine] razmisljam o mestima na koja smo odlazili. Danas dok mi dan sve vise mirise na jesen, i…
Danas ti je, druze, rodjendan.. Nekad si na ovaj 31 dan januara cinio svoje roditelje najsrecnijima,a danas placemo.. srecan ti rodjendan iako si gore.. ne tuguj ako si tuzan nase suze su tu zato sto te niko ne moze zagrliti i pozeleti srecan rodjendan. Dok smo mi zivi bices ziv i ti, Uspomena na tebe…
Ljude izgubimo. Zaista mi nije jasno zasto dozvoljavamo da se udaljimo. Tek kada znas da neciji glas vise neces cuti bar ne do sledeceg zivota [ u koji ja verujem, zaista ] ..tek tada se setis svih momenata. Svih godina. Svih zima. Izgubila sam druga. Krije ga nebo. Ne.. nije mi teze nego onoj koja…
DRUZE MOJ.. ne postoje reci kojima ce iko od nas opisati svoju tugu sto smo te izgubili Vojkane moj… nedostajaces mi… kajem se za svaki put kad nisam imala vremena za rodjendane za jedan ispisan sms… opsrosti i meni i svima sto su nas godine, obaveze i sve nebitne stvari udaljile.. SRECO nasa… umesto da…
Sada nakon vremena, i vremena kad znam ko sam i znam gde sam jos uvek te volim. Ipak.. zivim disem smejem se, ne placem, uzivam i na kraju zahvaljujem Bogu, nebu, zvezdama sto sam prosla sve sto sam prosla sto sam prolila suza koliko sam prolila i.. eto. Hvala sto me volis. Tebe je tesko…
Znam da nismo savrseni pa ti i ja ne znamo za savrsenost.. racunam na nebesku mastu, tu smo najbolji par. Dzabe sto nam se oci slazu, kad nema druge hemije. Moza se sada nase oci ne slazu jer su moje lepse od tvojih.. ali hemije ime. Mrzim trenutke vristanja, bacanja stvari, dodavanja gasa kroz maglu…
I tako dan po dan. Hvala za svaku noc. Hvala za svaki zagrljaj. Ali ne tebi, nego nebu koje je omogucilo da se ljubav ne ugasi, da se vatra ne stisa. Stotine zagrljaja na ovom svetu, svaki je za mene. U svakom se opet, nanovo rodim. Reka. Nasa Venecija. Kisa. Obala. Nakon dosta vremena, opet…
Toliko ljudi nema ni to sto mi imamo. Svesni da umiremo, dan po dan.. treba da tugujemo sto smo pustili tolike dane niz vodu. Slazes li se ? Ne moras nista da mi kazes. Samo budi zadovoljan. Kisa lije. Cuje se samo plamen, iz tvog malo plavog sobnog kamina, na gas.. pucketa dok se zagreva…..